Ekosistem reke Save

Reka Sava ima izuzetan biološki značaj. Duž celog njenog toka nalaze se brojna zaštićena prirodna dobra – ramsarska područja (Ramsarska konvencija je konvencija o močvarnim područjima koja su od međunarodnog značaja naročito kao staništa ptica močvarica). To su: Lonjsko polje u Hrvatskoj, Bardača u Bosni i Hercegovini, Obedska bara i Zasavica u Srbiji. Za sve njih karakteristično je prisustvo brojnih biljnih i životinjskih vrsta tipičnih za poplavna vlažna područja, kao i velika predeona raznovrsnost.

U ovim područjima mogu se sresti retke i ugrožene vrste. Tu se mogu videti i orao belorepan, orao kliktaš, crna i bela roda, kašičar, mali vranac, crni ibis, mala čigra, patka njorka, kolonije čaplji… Ušće Drine u Savu jedino je gnezdilište male čigre u Srbiji. Na ovim staništima prisutne su i zaštićene vrste gmizavaca i vodozemaca kao što su šarka, gatalinka, zelena žaba, barska kornjača, veliki mrmoljak, ribarica, belouška… Tu su i sisari kao prirodne retkosti – između ostalih vidra, dabar (koji je angažovanjem stručnjaka ponovo vraćen u rezervate Zasavica i Obedska bara), divlja mačka, slepi miševi… Retenzije su ujedno i značajna plodišta riba u Srbiji. Specijalni rezervat prirode Zasavica jedno je od retkih poznatih staništa ribe mrgude (umbre). Prisutna je i vegetacija karakteristična za poplavna područja – lokvanji, tršćaci i brojne biljne vrste tipične za ova vlažna staništa. Jedna od značajnih prirodnih vrednosti savskog basena su i očuvane hrastove šume, jedne od najvećih i najvrednijih u Evropi. Među zaštićenim vrstama su pojedine vrste pelikana, roda, beloglavi sup, rečni rak, bubamara, žabe, belouške, šarke, beli i žuti lokvanj, banatski božur, iđirot, razne vrste orhideja itd.