PET ambalaža

Polietilen-tereftalat (PET) je vrsta plastike koja se najviše koristi. Do ekspanzije u korišćenju je došlo 90-ih godina prošlog veka kada je većina svetski poznatih brendova u industriji osvežavajućih bezalkoholnih pića staklene flaše zamenila PET flašama. Od tada do današnjeg dana upotreba PET-a je u stalnom porastu, a momenti koji su značajno uticali na dodatno povećanje upotrebe su oni kada je proizvedena PET ambalaža u koju mogu da se spakuju mlečni proizvodi i pivo.

PET ambalaža ima veliku primenu, koristi se za pakovanje: vode, ulja, sokova, piva, vina, mleka (čak i dugotrajnog), kućne hemije, hemijskih sredstava koja se koriste u poljoprivredi, farmaceutskih proizvoda i dr.

Prednosti PET ambalaže koje su dovele do tako masovne upotrebe su brojne. Za početak, masa flašice napravljene od PET-a, koja ima zapreminu 500 ml, 10-15 puta je manja od flašice napravljene od stakla. Dalje, PET ambalaža se brzo izrađuje i lako oblikuje tako da može imati oblik i boju koju god poželimo. Može biti kristalno providna, kao staklo – a nije lomljiva. PET ambalažu odlikuju još i niska proizvodna cena, neotrovnost i ekološka prihvatljivost zbog mogućnosti recikliranja.

Ono što proizvođačima pića zadaje problem kada je PET ambalaža u pitanju je što za razliku od stakla nije potpuno nepropusna za gasove i to se pokušava rešiti stalnim inovacijama.

Zbog svoje stabilnosti, PET ambalaža se veoma dobro reciklira i višekratno koristi. Ipak, tu postoji puno problema sa aspekta ekologije i održivosti.

Prvi problem su ogromne količine nove PET ambalaže koja se proizvodi jer, iako postoji sistem reciklaže „od boce – boca“, većina brendova ubacuje samo do 10% recikliranog PET-a u svoje proizvode plašeći se da potrošači neće voleti ambalažu koja nije baš kristalno providna. Sistem „od boce – boca“ je jedini način da se ne stvaraju nove količine PET-a ili da se bar značajno smanje.

Drugi problem je što, u proseku, svaka treća flaša završi u nekom ekosistemu, najčešće okeanu.

Situacija je takva da, prema Grinpisu, već sad na svaka 4 m2 u Mediteranu postoji po jedan komad plastike, a procenjuje se da će 2050. godine masa ukupnog ribljeg fonda biti manja od ukupne mase plastike u svetskom moru.

Postojeći ambalažni otpad se može reciklažom pretvoriti i u druge proizvode, što je manje poželjan način reciklaže, ali i dalje dobro upravljanje otpadom. Reciklažom PET-a se dobija i vlakno koje se koristi za izradu odeće (oko 25 flaša od 2 l za jednu jaknu), nameštaja, tepiha, punjenja za dušeke i jastuke. Koristi se i kao geotermalna podloga za puteve, sanitarne deponije, za izolaciju u građevinarstvu, kao i za izradu PET-trake koja zbog svojih karakteristika može da zameni čeličnu traku u pakovanju.

Poslednjih godina može se primetiti trend smanjenja mase boce i zatvarača. Kod nekih zatvarača masa je smanjena 2 do 3 puta, što ne utiče na karakteristike proizvoda, a znači 2 do 3 puta manju masu ambalažnog otpada.

U Srbiji, plastični ambalažni otpad čini oko 12-13% ukupne količine otpada, a reciklažom je obuhvaćeno oko 15% ukupnog otpada.

Stupanjem na snagu Zakona o ambalaži i ambalažnom otpadu 2009. godine uveden je princip „zagađivač plaća“, a sam sistem je organizovan u skladu sa direktivama EU koje nalažu propisivanje nacionalnih ciljeva o količini ambalaže koju je potrebno reciklirati. Ono što je problematično je što se ti ciljevi ispunjavaju iz komercijalnog i industrijskog sektora, dok se sakupljanje iz komunalnog sektora skoro potpuno zanemaruje.

Pojedini gradovi i opštine u Srbiji pokušavaju da uspostave sistem za odvojeno sakupljanje reciklabilnog otpada iz domaćinstava, ali činjenica je da neformalni sakupljači obezbeđuju oko 70% prikupljene PET ambalaže, što ukazuje na odsustvo organizovanog sistema odvajanja otpada.

Rešenje bi moglo biti uvođenje depozitnog sistema (kaucije) za PET boce. To bi moglo da podigne stopu sakupljanja iznad 90%, kao što je slučaj u regionu. Poboljšanje infrastrukture s više kontejnera i reciklomata u gradovima pokrenulo bi jači sistem reciklaže.

Srbija ima dovoljno kapaciteta za reciklažu PET ambalaže, ali je stopa reciklaže niska (oko 24%) jer se prikupljanje reciklabila oslanja skoro isključivo na neformalne sakupljače.